Krajem XIX veka, u zadrugarstvu rodila se ideja za izvesnim ulaganjem koje bi obezbedilo „najpreče potrebe naroda“ – lekarsku pomoć i lekove, kao i unapređenje zdravstvene kulture seljaka.
U početku bili su to fondovi za uzajamnu pomoć (koncepcija koja je prihvaćena na Prvom kongresu Glavnog saveza srpskih zemljoradničkih zadruga).
Tokom vremena ideja se uspešno razvijala i unapređivala tako da je na IV Kongresu u Čačku, 1901. godine, prihvaćeno načelo da lekarsku službu, uglavnom udaljenu, treba približiti seljaku koji je, zbog „siromaštva i neprosvećenosti“, ne koristi u dovoljnoj meri.
Zdravstveno-prosvetni dom u Rgotini
Posle Prvog Svetskog rata predlog dr Danila Kojića, da se formiraju zdravstvene zadruge, upućen američkoj misiji bio je prihvaćen, tako da je prva zadruga osnovana 25. novembra 1921. godine u Užičkoj Požezi.
Ubrzo se osnivaju i zdravstvene zadruge na području Timočke Krajine.
Zdravstvene zadruge bile su zdravstvene ustanove koje su se bavile lečenjem bolesnih i unapređenjem zdravlja. Od osam odredbi njihovog rada, šest se odnosilo na preventivu i unapređivanje zdravlja.
U to vreme, na područje Timočke Krajine dolazi dr Gavrilo Kojić, lekar Centralnog higijenskog zavoda u Beogradu, koji je njihov osnivač i glavni vođa zdravstvenog zadrugarstva u Srbiji. Došao je u Timočku Krajinu da bi prisustvovao osnivanju prve zdravstvene zadruge Timočke Krajine u Brusniku 1925. godine.
Zdravstvena zadruga u varošici Bučje osnovana je 14. januara 1928. godine. Zadružni lekar bio je dr Andreja Butkov.
U Kraljevom Selu osnovana je zdravstvena zadruga 1930. godine. Osnivanju je prisustvovao i dr Ivanović iz Higijenskog zavoda u Beogradu.
Posle toga osnivane su i druge zadruge. Oktobra 1938. godine počela je sa radom zdravstvena zadruga u Čitluku. Zadružni lekar bio je dr Mirko Blum.
U periodu između dva svetska rata, na ovom području osnivaju se i rade 13 zdravstvenih zadruga. Najvažniji uspeh zdravstvenog zadrugarstva u Timočkoj Krajini nalazio se u činjenici da su u sela stigli lekari - zdravstveni zadrugari.
Brusnički učitelj Dušan Jeremić sa članovima upravnog odbora Zadruge
Najveću zaslugu za osnivanje zdravstvene zadruge u Brusniku imao je seoski učitelj Dušan Jeremić.
Za osnivanje zdravstvenih zadruga u Rgotini i Brzoj Palanci takođe su bili najzaslužniji učitelji – zdravstveni zadrugari.
Oni su najbolje osećali i znali da procene kakav je značaj zdravstvenih zadruga za zdravstveni i ekonomski napredak sela i seljaka.
